Month: September 2024

ADNAN RUSTEMPAŠIĆ – Rođen je 1969. godine u Kaknju. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka, smjer Odbrana i sigurnost, i trenutno radi kao samostalni tehničar u Termoelektrani Kakanj. Kao bivši pripadnik Armije BiH, posvećen je služenju zajednici i doprinosi njenom razvoju na svaki mogući način. Bavi se i šahom te vjeruje u strateško razmišljanje i planiranje. Njegov cilj je unaprijediti privredni razvitak općine, stvoriti povoljan ambijent za zapošljavanje mladih i bolje korištenje industrijskih kapaciteta. Jedan od ključnih aspekata političkog angažmana bit će rješavanje problema kontinuiranog snabdijevanja vodom za gradska i prigradska naselja. Posebnu pažnju pružit će kvaliteti i objektivnosti izvještavanja o vodi za piće. Smatra da je obaveza vlasti da traži alternativne izvore snabdijevanja vodom za piće.

NEDŽLA HARAČIĆ – Rođena je 1989. godine. Odlučna je i posvećena rješavanju problema unutar lokalne zajednice. Karijeru i društveni angažman usmjerila je na poboljšanje kvalitete života građana Kaknja. U kompaniji Vispak radi na unapređenju poslovanja. Kao supruga i majka, posvećena je i porodičnom životu. Zbog ozbiljnih problema s prometnom sigurnošću u Kaknju (loša vidljivost prometnih znakova, neispravne ili nepostojeće željezničke rampe), njena vizija jeste ulaganje u modernizaciju i održavanje prometne infrastrukture. Duboko je zabrinuta zbog porasta nasilja u porodici. Ima viziju o provođenju kampanja za podizanje svijesti o problemu, kao i pružanje podrške žrtvama nasilja. Planira uspostaviti programe podrške za žrtve nasilja.

Obraćanje nosioca liste za OV Kakanj Mnogo preduzeća teško opstaje, a investiranje je slabo Imamo mnogo nezaposlenih ljudi koji bi mogli doprinijeti napretku Kaknja. Svi zaslužuju dostojanstven život, a za to nam je potrebna stabilna, funkcionalna i razvojna sredina koju možemo stvoriti zajedničkim zalaganjem. Poštovani sugrađani i sugrađanke, nalazimo se u teškim vremenima za našu općinu. Rudnik Kakanj je pred kolapsom, Termoelektrana i Cementara prekomjerno eksploatišu naše resurse, a lokalna zajednica od toga ne vidi pravu korist. Mala i srednja preduzeća jedva opstaju, a nove ideje i podrška za investitore su rijetkost. Socijalno nezadovoljstvo raste, a broj nezaposlenih se izjednačio s brojem zaposlenih. U ovakvim uslovima, normalan život postaje neodrživ, a o održivim projektima se gotovo i ne…