Premijer Zeničko-dobojskog kantona Nezir Pivić (SDA) izvršio je sramotan udar na automoniju Univerziteta u Zenici kršeći tako sve norme i standarde u modernom visokom obrazovanju sa namjerom da potčini Univerzitet potpunoj političkoj kontroli.
Pokušaj Upravnog odbora, kao političkog tijela, da suspenduje ulogu Senata Univerziteta i smijeni rektora Jusufa Durakovića, uprkos jasnom stavu Senata predstavlja čin najcrnje diktature i samovolje Pivića koji je kao profesor na Univerzitetu u debeloj sivoj zoni i u sukobu interesa pri miješanju u autonomiju Univerziteta.
Pivić, po uzoru na svoje stranačke šefove iz Centrale, valjda misli da je dovoljno da sjediš u fotelji kantonalnog premijera i da ti se svi moraju klanjati i sklanjati u mutnim poslovima.
Ovakav sramotan čin je, možda i jedan od ključnih razloga zašto mladi u BiH sve manje vjeruju obrazovnom sistemu i državi uopće.
Premijer Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) nelegalnom smjenom rektora praktično realizuje privatizaciju Univerziteta u Zenici. Ovo nije obrazovna reforma. Ovo je otvoreni napad na budućnost naše djece, našeg društva i same države.
Javni univerziteti su temelji jedne zemlje – stubovi njenog razvoja, nauke, kritičkog mišljenja i slobode. Njihova sistemska erozija i pokušaj političke privatizacije predstavljaju dio šire strategije: institucije se gase, obrazovanje se devalvira, znanje se obesmišljava, a država – korak po korak – rasprodaje.
U isto vrijeme, premijer koji gura ovu privatizaciju basnoslovno zarađuje i kao profesor na fakultetu.
Javnost s pravom pita: kako jedan čovjek može istovremeno upravljati kantonom, donositi ključne odluke i držati nastavu? Da li obrazovanje za njega znači javno dobro ili lični biznis?
Pivić, očito kao i njegov stranački šef, sve u državi posmatra kao porodično naslijeđe, fotelje dijele rodbini, a znanje prepuštaju zaboravu.
Naprijed! BiH ovim putem poziva sve građane, studente, profesore, roditelje, sindikate i akademsku zajednicu da ne budu nijemi svjedoci gašenja svjetla znanja!
Vrijeme je za revoluciju – ne oružjem, nego sviješću, odgovornošću i ustankom dostojanstva!
Ovo nije više pitanje kantonalne nadležnosti, niti jedne obrazovne ustanove. Ovo je borba za BiH – ne samo u njenim geografskim granicama, već u njenoj intelektualnoj i moralnoj srži.
Nema države bez obrazovanja! Nema slobode bez znanja!
Vrijeme je da im pokažemo:
Nećete prodati ni univerzitet, ni našu djecu, ni ovu zemlju! Zato, odlučno Naprijed! Za dostojanstvenu Bosnu i Hercegovinu!