Nije tek floskula da s Bosnom i njezinim ljudima nema ništa tako sraslo kao što je kroz sedam stoljeća Franjevačka provincija Bosna Stebrena i jedno stoljeće njezina Franjevačka teologija.
Ova zadnja, Franjevačka teologija, ovih se dana, nažalost, gasi, dok ce ostatak franjevackih studenata studij teologije nastaviti na Bogosloviji Vrhbosanske Nadbiskupije. Pomalo ta vijest ulazi u javni prostor. Ali nedovoljno. Prolazi ispod radara u prostoru kojega se osobito tiče.
Jer, nije to samo teološko učilište unutar kojega se obrazuju i odgajaju svećenički kandidati. Franjevačka teologija je Kuća duha, ona je stjecište i izvorište kulturnoga i društvenoga života Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Uz to, ona je mjesto susreta i dijaloga među svim narodima u Bosni i Hercegovini. Mnoštvo je eminentnih osoba prošlo kroz Teologiju, njezinih studenata i profesora, kao i svih koji su u tu Kuću navraćali na njezine kulturne i stručne događaje, ali i u privatne susrete.
Njezini su profesori desetljećima svojim nesebičnim angažmanom i idejama oblikovali život Sarajeva i Bosne i Hercegovine. I to ne za vlastiti interes, nego upravo za dobro i napredak društva u cjelini. Time je Franjevačka teologija s profesorima i njezinim studentima ostala bliska ideji teologije naroda, a ne uzvišene i daleke teologije. To je ono što je stoljećima krasilo bosanske franjevce i izdvajalo ih iznad prosječnosti i ustajalosti.
Tome je ogroman doprinos dala upravo Franjevačka teologija u Sarajevu. Ona koja je sad ugašena. Za čim žalimo. Kao i u svemu kod nas, tek sada će se pokazati njezin nedostatak. O njezinu doprinosu tek će se govoriti.
Dr.Gordana Ćehović
Naprijed! BiH