Konsocijacijski model društveno-političkog uređenja podrazumijeva sistem u kojem se vlast i donošenje odluka dijele između predstavnika različitih etničkih, jezičkih ili vjerskih grupa, s ciljem očuvanja stabilnosti u duboko podijeljenim društvima. Takav model, u određenoj mjeri, već postoji u Bosni i Hercegovini kroz principe konstitutivnosti naroda, entitetskog glasanja i zaštite vitalnih nacionalnih interesa.
Međutim, svako daljnje insistiranje na širenju takvog modela moglo bi imati suprotan efekat – umjesto stabilizacije, dovesti do dodatne fragmentacije države, jačanja mehanizama blokade i slabljenja funkcionalnosti institucija. Sve ovo dovodi do radikalizacije političke zbilje u BiH. Upravo zbog toga, najnoviji pokušaji Dragana Čovića da u javni prostor uvede priču o „konsocijacijskom modelu uređenja BiH“ zaslužuju pažljivu analizu.
Čović već duže vrijeme nastoji redefinisati politički diskurs kroz pojmove koji naizgled nose evropsku terminologiju, ali u praksi znače dublju etničku podjelu i institucionalnu paralizu. Nakon slabljenja političkog utjecaja Milorada Dodika, Čovićev HDZ BiH pokušava zadržati postojeći sistem ucjena i blokada, predstavljajući ga kao legitimnu borbu za prava hrvatskog naroda. U suštini, riječ je o pokušaju da se pod novim nazivom i uz evropsku retoriku promovira stari koncept – ideja o formiranju trećeg entiteta, isključivo na teritoriji Federacije BiH i težnja da se, kroz manipulaciju javnosti, osiguraju političke pozicije i interes.
Navedeni model, umjesto funkcionalne i efikasne države, vodi ka dodatnoj podjeli i slabljenju institucija. Konsocijacija u teorijskom smislu nije sporna, ali u praksi Bosne i Hercegovine često se pretvara u mehanizam za blokiranje odluka, a ne njihovo zajedničko donošenje.
Dok Evropska unija teži reformama koje bi ograničile pravo veta i ubrzale donošenje odluka, Dragan Čović zagovara sistem u kojem bi veto i etnička ekskluzivnost postali trajni temelji odlučivanja. Takav pristup nije ni evropski ni reformski, već antiteza modernim demokratskim modelima upravljanja.
Iako se često poziva na evropske vrijednosti, Čovićev politički koncept u suštini održava stanje blokada, podjela i status quo koji usporava napredak Bosne i Hercegovine i njenih građana, uključujući i hrvatski narod. Vrijeme je da se ta politika jasno prepozna i u Bosni i Hercegovini, i u Zagrebu, i u Briselu — kao politika koja ne vodi ka jačanju BiH, već ka njenom daljem institucionalnom slabljenju.
Zbog svega navedenog, Čovićev model KONSOCIJACIJE je neprihvatljiv!
Naprijed BiH!