U gradu kao što je Tuzla, gdje bi sigurnost i povjerenje trebali biti osnovni stupovi, dogodilo se nešto monstruozno: maloljetne djevojčice,najranjivije među nama, iz doma bez roditeljskog staranja, dovedene su u situaciju da budu predmet izrabljivanja i zloupotrebe.
Kad čujemo da su među osumnjičenima i oni koji su trebali štititi, policajci, profesori, ljudi s autoritetom, mora nas obuzeti stid i bol.
Zamislite: djevojčice odrastaju bez oslonca, bez stabilne zaštite, pa se u trenutku kad im je najviše potrebna podrška i sigurnost, sistem koji bi ih štitio, pokvari o do te mjere da su one postale žrtve. Izrabljuju ih, prevoze, skriveno koriste, profitiraju na njihovom strahu.
Da budemo konkretni: I Dvije djevojčice rođene 2009. godine, smještene u domu. Od aprila 2024. do jula 2025. su, prema navodima tužilaštva, vrbovane, prevožene, skrivane na području Kalesije, Živinica i Srebrenika radi seksualnog iskorištavanja. Među osumnjičenima policijski službenici, profesor, biznismeni, oni koji su bili pozvani da štite, a ne da uništavaju djetinjstvo.
Sav bol ovog slučaja nije samo u činjenici da su djevojčice povrijeđene, nego što je sistem zakazao. Kada institucije koje bi trebale štititi ne ispunjavaju svoju ulogu, one koji su već nemoćni ostavljaju još ranjivijima. Kao što je rekla profesorica sociologije: ovo je poraz cijelog društva.
I zato: Da, moramo osuditi.Da, moramo zahtijevati brz i pravilan proces.Ali najviše, moramo se pobrinuti da ovo više nikada ne bude moguće.
Za svaku od tih djevojčica zaslužuje bolje. Zaslužuje život bez straha, bez manipulacije. Zaslužuje da društvo odgovori: ne samo s kaznama, nego sa zaštitom, prevencijom, podrškom.
Amina Herak