Dame i gospodo, pozdravljam vas, i hvala što ste danas prisutni na ovom mini okruglom stolu da obilježimo i nešto kažemo o 28.godišnjici parafiranja dejtonskog mirovnog sporazuma.
Dayton je zaustavio rat, ali nije donio mir…stoga današnje elaboracije koje očekujemo od uglednika iz akademske zajednice, očekivano da nam daju usmjerenje za dalju političku akciju.
Malo je zemalja na svijetu, kao što je to slučaj sa Bosnom i Hercegovinom, da su o njihovoj sudbini isključivo odlučivali drugi, posebno svjetske imperije i velesile. I ono što je svjetski kurozitet i fenomen jeste činjenica da se kroz historiju o ustrojstvu države odlučivalo u drugim svjetskim prijestolnicama – od Istanbula, Berlina do Daytona.
Kao što je općepoznato, na Berlinskom kongersu su 1878. godine velike sile, u okviru tzv. Istočnog pitanja, Austro-Ugarskoj dozvolile da okupira Bosnu i njom upravlja, pod izgovorom „da uspostavi red i mir“.
U Istanbulu je, poslije evropske aneksione političke krize izazvane jednostranom odlukom Austro-Ugarske o aneksiji Bosne i Hercegovine, 26. februara 1909. sklopljen važan sporazum između Austro-Ugarske i Osmanskog carstva. Prema tom sporazumu, Austro-Ugarska je stekla puno pravo nad Bosnom i Hercegovinom, a dogovorena je i novčana odšteta koju je trebala platiti Turskoj kao naknadu za aneksiju Bosne i Hercegovine.
U američkom gradu Daytonu je sačinjen mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovnu, čije (ne)savršenosti živimo proteklih 28 godine. I tada su najveće svjetske sile upravljale procesom pregovaranja i postizanjem mirovnog dogovora, odosno Bosna i Hercegovina je bila predmet međunarodnih globalnih interesa. Zbog toga ne iznenađuje da i danas dva ambasadora imaju glavnu riječ u Bosni i Hercegovini – mislim na Hrvatskog i ruskog ambasadora.
Zapravo, u odnosu na navedeno postoji nekoliko izuzetaka, a to su ZAVNOBIH u Mrkonjić Gradu održan 1943. i čiju 80-tu godišnjicu upravo obilježavamo ovih dana, i odluka o održavanju republičkog referenduma o statusu Bosne i Hercegovine donesena 1992. u Sarajevu.
80 godina poslije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, Bosna i Hercegovina se suočava s teškom političkom, institucionalnom, ekonomskom i populacionom krizom i prijetnjama koje dolaze iz susjedstva, ali i šire. I dalje je opterećena ratnom prošlošću iz devedesetih godina prošlog stoljeća, državne institucije su blokirane, pod stalnim je prijetnjama Milorada Dodika da će RS proglasiti samostalnost, HDZ i HNS javno i otvoreno poduzimaju sve neophodno da ožive presuđenu paradržavnu tvorevinu, tzv. Herceg-Bosnu.
Bosna i Hercegovina je zemlja nezavršenog rata, zapravo Bosna i Hercegovina je nedovršena država i u okviru Daytona siguran sam nedovršiva država, Bosna i Hercegovina je raspadnuto društvo, po svim elementima, jedinstvena je izgleda samo po obimu genocida i zločina koji se desio u njoj, na cijeloj njenoj teritoriji.
Bosnu i Hercegovinu uvijek treba posmatrati kao dio Balkana, odnosno koherentne cjeline. Znamo da je ovaj prostor pod strateškim pritiskom Rusije, ali i stoljetnih velikodržavnih ideologija, posebno ideologije Velike Srbije ili „Srpskog sveta“ kako ga sada nazivaju.
Na osnovu dosadašnjeg iskustva, a posebno na osnovu regionalnih i geopolitičkih prilika, mogu zaključiti da smo mi sada u izrazito ozbiljnoj situaciji zbog svega što se događa u Srbiji, Crnoj Gori, na Kosovu. Zapad je usmjerio pažnju na Ukrajinu i Bliski Istok. Mi nismo u fokusu. Sada su supotpisnice Daytonskog sporazuma SAD, Njemačka i Francuska u indirektnom ratu sa Rusijom u Ukrajini.
Do sada se sticao dojam da bi se samo kroz eurolanskeintegracije mogao unaprijediti Daytonski mirovni sporazum, na način da bi u okviru Evropske unije došlo do integracijskih procesa u Bosni i Hercegovini, te političke i ekonomske stabilnosti države. I pored sve glasnijeg pozivanja na proširenje EU na balkanske države, mislim da je to još uvijek daleko, bar kada se govori o Bosni i Hercegovini.
Zapad se više ne pita da li će, već kada će Vladimir Putin otvoriti drugi front protiv Zapada na Balkanu, na što je prošle sedmice upozorio i ukrajinski predsjednik Zelenski. Ova mogućnost je aktualizirana nakon upada sprskih specijalaca, navodno terorističke grupe, u selo Banjska na Kosovu. Kao što se može vidjeti iz zapadnih medija koji su tretirali ovu temu sa Kosova, opet o sudbini Balkana odlučuju svjetski moćnici. Tako da je vrlo depresivno biti političar u ovakvom okruženju sa ambicijom da se nešto promjeni na bolje.
Prijeko i hitno nam je potrebna promjena politika u Bosni i Hercegovini. Još jednom pozivam na novi politički dogovor u Bosni i Hercegovini. On je moguć kroz Novu bosansku politiku, sa novim političkim narativima, sa mnogo višim standardima, ali i sa mnogo većim patriotskim nabojem prema državi Bosni i Hercegovini.
Hvala na pažnji!