Bjesomučno i bespoštedno međusobno optuživanje za korupciju između bošnjačkih i probosanskih političkih stranaka te zloupotreba pravosuđa u političke svrhe nanijeli su nesagledivu štetu, ne samo probosanskoj politici već i samom pravosuđu te državi u cjelini.
Sva probosanska politika pozicije i opozicije se svela samo na međusobno optuživanje, uvrede, medijski linč i pokušaje instrumentaliziranja tužilaštava protiv političkih protivnika.
Naravno da ovime ne negiram postojanje korupcije, nepotizma, lopovluka i zloupotreba i borbe protiv tih zala, ali to mora biti predmetom rada pravosuđa, neovisne sudske vlasti, lišene političkih pritisaka i kontrole.
Tužilaštva zbog ovakvih političkih prepucavanja izgledaju poput marioneta političkih moćnika koji samo upiru prstom i traže procesuiranje svojih političkih protivnika.
Neka se pravosuđe, javnost i mediji bave aferama i istražuju djelovanje bivše i sadašnje vlasti, ali politički lideri moraju pokazati odgovornost i prestati na tome graditi svoju političku karijeru, skupljati glasove!
Jer ovo što do sada rade dovelo je probosanske snage, Bošnjake kao narod u potpunu defanzivu, neriješivu pat poziciju, a državu do ruba opstanka. Borba protiv korupcije ne smije biti obično politikanstvo, to je zakonska obaveza neovisnih institucija. Sad smo došli u situaciju da je percepcija korupcije u javnosti tolika da je BiH na dnu svih relevantnih ljestvica. Treba biti otvoren i reći da političke stranke i lideri govore o tome ko je čiji tužilac, ko koga ima u sudskom vijeću i svoje politike kroje u odnosu na optužnice, na hapšenja i na presude.
Građani i država u tome samo gube. Došli smo u situaciju da je jedina dilema kod građa ko je gori, ko je lošija opcija ili manje loša opcija.
Pozivam političke lidere da prestanu sa pritiscima i zloupotrebom pravosuđa, a to čine i običnim izjavama. Nerijetko je to na granici ometanja pravosuđa. Neka se pokušaju nadmetati ko ima bolju politiku, ko može uraditi više za građane, organizirati bolju poslovnu klimu, ko može napraviti više autoputa, otvoriti radnih mjesta, ko može zaštiti državu od ataka i provesti reforme.
Ovaj međubošnjački pravosudno-politički rat je koštao previše. Neka pravosuđe radi, hapsi i procesuira koga treba i neka to radi predano, ali neka se zaustavi ova proizvodnja afera kao jedini argument protiv političkih protivnika.
Politička stabilnost se ne gradi na ovaj način, naprotiv sa ovim aktivnostima se mora stati. Političke stranke ne postoje samo zbog bespoštedne borbe za vlast, već da definišu politike i da je u koalicionom kapacitetu ili same ili sa partnerima provode, čime institucionalno jačaju kapacitete države, grade stabilnost i u konačnici dopadnu se građanima zbog kojih bi trebalo da postoje.
Sve drugo je destabilizacija stanja.
PRESS stranke NAPRIJED!