Na konferenciji „Položaj konstitutivnih naroda i Ostalih u institucijama u Bosni i Hercegovini“, u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Šemsudin Mehmedović, predstavio je opsežnu analizu ustavnog okvira, političkih procesa i nacionalne zastupljenosti u institucijama države, upozoravajući na, kako je naveo, dugogodišnje sistemsko narušavanje ustavnog principa proporcionalne zastupljenosti.

Govoreći pred učesnicima konferencije, Mehmedović je ocijenio da se pitanje položaja konstitutivnih naroda i Ostalih ne može posmatrati izvan šireg historijskog i političkog konteksta.

Na početku izlaganja podsjetio je na velikodržavne projekte iz prošlosti, od „Načertanija“ Ilije Garašanina, preko političkog djelovanja Ante Starčevića, pa do sastanaka Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u Karađorđevu i Tikvešu 1991. godine, za koje je rekao da su predstavljali pokušaj dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine.

Prema njegovim riječima, savremeni politički dokumenti, poput Deklaracije Svesrpskog sabora iz 2024. godine i Rezolucije Hrvatskog sabora o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, usvojene u julu ove godine, predstavljaju nastavak politika koje Bosnu i Hercegovinu posmatraju kroz prizmu interesa susjednih država.

„Na kraju smo dobili ozvaničenje velikodržavnih projekata i politika u najvišim zakonodavnim i izvršnim organima susjednih država“, poručio je Mehmedović.

Proporcionalnost, a ne paritet

Centralni dio izlaganja bio je posvećen važećem ustavnom i zakonskom okviru Bosne i Hercegovine. Pozivajući se na Ustav BiH, Zakon o upravi, Zakon o državnoj službi, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, Mehmedović je istakao da je proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda i Ostalih jasno utvrđena kao ustavni princip.

Posebno je naglasio da se riječ „proporcionalnost“ u odluci Ustavnog suda u predmetu Ljubić spominje čak 64 puta, ocijenivši da se u javnosti često pogrešno predstavlja kao da je paritet osnovni ustavni princip.

„Proporcionalna zastupljenost jeste ustavna kategorija“, naglasio je Mehmedović.

Tvrdnje o sistemskoj diskriminaciji

Najveći dio govora odnosio se na podatke koje je Mehmedović prikupio od državnih institucija o nacionalnoj strukturi zaposlenih i rukovodilaca.

Prema njegovim navodima, od 73 analizirane institucije u više od 80 posto njih broj zaposlenih Bošnjaka nije u skladu sa zakonski propisanom proporcionalnom zastupljenošću. Naveo je da u tim institucijama radi 8.392 zaposlenih, pri čemu je, prema njegovim podacima, zaposleno 688 Bošnjaka manje od broja koji proizlazi iz važećih zakonskih kriterija, dok je Srba više za 437, Hrvata za 290, a Ostalih manje za 39 radnih mjesta. Dodao je da, uključujući dvije institucije koje nisu dostavile podatke, taj broj dostiže oko 760 nedostajućih zaposlenih Bošnjaka.

Posebnu pažnju posvetio je rukovodećim funkcijama.

Kako je naveo, od 19 direktora institucija koje je imenovalo aktuelno Vijeće ministara, samo su tri Bošnjaci, dok je imenovano po osam Srba i Hrvata. U ukupno 27 institucija kojima rukovodioce postavlja Vijeće ministara, Bošnjaci upravljaju sa svega šest institucija, dok Srbi vode jedanaest, a Hrvati deset.

„Bošnjaci rukovode institucijama koje imaju svega osam posto zaposlenih“, rekao je Mehmedović.

Prozvao SNSD i HDZ

Govoreći o odgovornosti za postojeće stanje, Mehmedović je ustvrdio da su SNSD i HDZ BiH preuzeli kontrolu nad ključnim finansijskim i kadrovskim mehanizmima države.

Među funkcijama koje je naveo nalaze se ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine, direktor i predsjednik Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, predsjedavajuća Vijeća ministara, generalni sekretar Vijeća ministara, direktorica Agencije za državnu službu BiH, ministar pravde BiH, te koordinator za reformu javne uprave.

Kao posebno ilustrativne primjere izdvojio je stanje u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, gdje je, prema njegovim riječima, zaposleno oko 230 Bošnjaka manje od zakonskog standarda, zatim Ministarstvu finansija i trezora BiH kojim rukovodi Srđan Amidžić, Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa na čelu sa Stašom Košarcem, te Regulatornoj agenciji za komunikacije kojom rukovodi Draško Milinović.

Osvrnuo se i na imenovanje Dragana Prusine za direktora Službenog glasnika BiH, navodeći da mu je dodijeljen šesti mandat na istoj funkciji.

Kritike konkursnih procedura

Mehmedović je izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog načina provođenja javnih konkursa u državnoj službi, tvrdeći da sadašnji sistem omogućava politički utjecaj na izbor kandidata.

Posebno je kritikovao rad direktorice Agencije za državnu službu BiH Anite Markić, navodeći da imenovanje članova konkursnih komisija nije uređeno jasnim kriterijima.

„Članovi komisija favoriziraju unaprijed planirane kandidate i prije ispita istima daju ispitna pitanja, a nerijetko i odgovore“, rekao je Mehmedović, pozivajući pravosudne institucije da ispitaju takve navode.

Prijedlozi za izlazak iz krize

Na kraju izlaganja Mehmedović je poručio da ne zagovara otpuštanje zaposlenih, već dosljednu primjenu postojećih zakona prilikom budućih zapošljavanja.

Podsjetio je na mišljenje Ministarstva pravde BiH iz 2013. godine, koje predviđa da prilikom zapošljavanja prednost treba dati kandidatima iz naroda koji je nedovoljno zastupljen, pod uslovom da ispunjavaju sve propisane kriterije.

Predložio je hitnu uspostavu registra nacionalne strukture državnih službenika, objavljivanje tih podataka, reformu rada Agencije za državnu službu, uvođenje automatskog sistema za imenovanje članova konkursnih komisija te snažniji javni nadzor nad procesima zapošljavanja.

Obraćanje je zaključio upozorenjem da pitanje nacionalne zastupljenosti u državnim institucijama, prema njegovoj ocjeni, više nije samo administrativno ili političko pitanje, već pitanje budućeg funkcionisanja države.

„Upozoravam, naša kuća gori. Prestanimo prebacivati odgovornost jednih na druge. Izdignimo se iznad stranačkih i ličnih animoziteta. U opasnosti je opstanak i države i naroda, prije svega Bošnjaka, ali i građana iz reda Ostalih.“