Najveća sramota ovogodišnjeg obilježavanja 31. godišnjice pogibije komandanta 505. viteške brigade, brigadnog generala Izeta Nanića, nije ono što je rečeno u govorima, već ono što je učinjeno njegovoj majci, Rasimi Nanić.
Dok su se pojedini političari utrkivali ko će održati govor, položiti cvijeće i stati pred kamere, majka čovjeka zbog kojeg su se tog dana svi okupili javno je poručila da se osjećala poniženo i zaboravljeno. Prečesto se ovakvi događaji koriste za prikupljanje političkih poena, dok se u isto vrijeme zaboravlja ono najvažnije – iskreno poštovanje prema ljudima koji su podnijeli najveću žrtvu.
To što je majka heroja morala objašnjavati ko je kako bi joj bio omogućen prolaz, a pojedini zvaničnici prošli pored nje bez riječi, nije propust protokola – to je moralni poraz.
Poštovanje prema Izetu Naniću ne dokazuje se jednom godišnje govorima i vijencima. Dokazuje se odnosom prema njegovoj majci i porodici. Ko to ne razumije, nema pravo pozivati se na njegovo ime radi političkih poena.
Izet Nanić nije samo ime iz historije. On je simbol hrabrosti, časti i otpora, jedan od najvećih heroja odbrane Bosne i Hercegovine, čija su žrtva i djelo trajno utkane u temelje naše slobode. Zbog toga njegova majka, njegova porodica i svi oni koji nose teret njegove žrtve zaslužuju najveće poštovanje, dostojanstven odnos i iskrenu zahvalnost – ne samo na dan obilježavanja njegove pogibije, već svakog dana. Odnos prema porodici Izeta Nanića ujedno je i odnos prema vrijednostima za koje je živio i dao svoj život.
Alma Kamenjaš,
Potpredsjednica NAPRIJED!
